Zaboravljeni heroji: Česi Luděk Zeman i Petr Valeš poginuli su kod prijevoja Ljubovo

Luděk Zeman i Petr Valeš bili su dio češkog kontigenta pri UNCRO-u, mirovnoj misiji Ujedinjenih naroda u Hrvatskoj. Valeš je odrastao na jugu Češke. Bio je zaigran mladić, a njegovi roditelji prisjećaju se kako je kući donosio žabe i zmije, a u potoku blizu kuće lovio je pastrve. Škola ga i nije posebno zanimala, a zaposlio se u tvornici Jihostroj. Ubrzo je otišao na odsluženje vojnog roka, a kada se vratio njegove tvornice više nije bilo, nestala je u privatizaciji i pretvorbi koja je zahvatila Češku. Valeš se tada odlučio vratiti u vojsku i nakon 6 mjeseci obuke u Češkom Krumlovu pridružio se češkim vojnicima koji su se nalazili u Hrvatskoj kao dio UNPROFR-a. Nakon toga vratio se kući, ali je uskoro pozvan da se vrati kao dio misije UNCRO, piše portal Domovinskirat.hr.

Prijevoj Ljubovo bio je strateški važno mjesto, vrata okupiranog dijela Like. Borbe su se tamo vodile i 1994. godine, ali tada su se hrvatske snage morale povući. Početkom Oluje Ljubovo je postalo mjesto teških borbi. 4. kolovoza hrvatske su se snage sasvim približile i češki su ih vojnici dalekozorima vidjeli kako se pristupnom cestom penju prema repetitoru kraj kojeg se nalazila baza. Tada je na Čehe otvorena minobacačka vatra iz nepoznatog smjera, a izravni pogoci uništili su sobu zapovjednika, kuhinju te spremnik za vodu. Hrvatske snage večer su dočekale u blizini, ali nisu se mogle probiti do češke baze.

Idućeg jutra 22-godišnji Valeš pozvao je kolegu Luděka Zemana da ga zamijeni na osmatračnici. Između njih dvojice tada je pala granata, a pogodak je isključio struju pa nitko prvih nekoliko sekundi nije znao što se dogodilo. Petr Valeš ostao je bez ruke te je imao tešku povredu leđa koje su pogodile krhotine granate. Luděku Zemanu granata je raznijela obje noge do iznad koljena i ubrzo je iskrvario. Roman Čelanský, Jiří Suda i Jiříj Hubáček također su bili ranjeni.

Valešu su kolege pokušale pomoći, ali nisu uspjeli zaustaviti krvarenje. U bazi nije bilo saniteta pa je jedini spas bio odlazak u bolnicu. Česi su odmah kontaktirali sjedište i zatražili hitnu pomoć. U pomoć se zbog borbenih djelovanja nije smio dići helikopter stoga je prema njima krenuo oklopni transporter s liječnicima i opremom.

Akcija spašavanja propala je kada su pobunjeni Srbi prepriječili put. Nisu vjerovali logu UN-a i Crvenog križa, a nakon žestoke rasprave zarobili su posadu transportera i liječnicima rekli da na svoju odgovornost idu na prvu crtu do ranjenih čeških vojnika. Valeš nije izdržao, a njegovi kolege krenuli su prema hrvatskim položajima nakon što im je izdana zapovijed za evakuaciju.

Hrvatske snage ubrzo su prihvatile i prebacile ranjene Čehe u gospićku bolnicu gdje su operirani i gdje su se oporavljali narednih dana. Pogibija njihovih vojnika u Češkoj je doživljena kao nacionalna tragedija. Pogrebu Petra Valeša u Rožmitálu prisustvovao je i češki predsjednik Vaclav Havel.

Leave a Reply

Your email address will not be published.